Sveta dolina Urubambe: kotlina na 2950 metara nadmorske visine, zaštićena je vrhovima koje narod Inka smatra svetima. Među stjenovitim vrhovima planina, koje se uzdižu iz šarenog mozaika polja kukuruza u dolini, nalazi se jedan vrh – Pitusiray – koji svojim snježnim grebenom dominira Huayoccarijem. Prednost lokacije Huayoccari jest u povoljnom položaju visoravni, lagano uzdignutoj u odnosu na poljoprivrednu udolinu, te spletu planina koje joj na sjeveroistoku čuvaju leđa. S tog se mjesta pruža zanimljiva vizura Svete doline; umirujuć pogled usmjeren prema jugozapadu, s pozicije s koje se čini da Ande cijeli prostrani pejzažni sustav zatvaraju u veliku prostoriju pod vedrim nebom. Ande, koje se uzdižu poput gradskih zidina, kao da imaju uporište u golemoj biljnoj visoravni. Gledajući ovaj zatvoreni svijet, shvaćamo da je geografija te lokacije rezultat dugotrajnog rada vode: kiša i otopljeni snjegovi slijevaju se duž strmih obronaka planina, oblikujući od njih kose krovove, te dolaze do kotline gdje, skupljeni u vodenim tokovima i kanalima, skiciraju dolinu i crtaju geometrijski uzorak polja.
Čovjek iz doline oduvijek je opušteno i s razboritošću slijedio ono što je zapisano u prirodi događaja i ugravirano u geografske oblike. No istodobno je bio i pronicljiv promatrač, sposoban istinski razumjeti da njegov postupak teritorijalizacije mora nužno pratiti i reinterpretirati ista prirodna svojstva koja su stvorila Svetu dolinu te ih geometrizirati kroz vlastite tvorevine i vlastite postupke pripitomljavanja. Rezultat je značajan proizvod visoke estetske vrijednosti. Upravo zahvaljujući toj ravnoteži između neprekidnog djelovanja prirode i čovjekova rada, krajolik Svete doline dolazi do izražaja.
Na visoravni Huayoccari nalazi se kuća koju je projektirao studio Barclay & Crousse, a koja je okrenuta prema slivu Urubambe na jugozapadu. Nježno nagnuto tlo visoravni razlomljeno je u niz terasastih vrtova na čijem se vrhu nalazi kuća, na idealnoj visini da bi se vizualno mogao sagledati čitav slivni sustav. Čini se da je ova arhitektonska tvorevina svojim oblikom željela predstaviti upravo to oblikovanje okolne geografije djelovanjem vode, provodeći strategiju nove teritorijalizacije na razini doma, izvedenu iz u vremenu fizički formiranih obilježja njezina okruženja. Naime, budući da ta kuća djeluje kao rezultat želje za implementacijom zen doktrine ili crianze Inka, koristi oblike i ponašanja prirode mjesta, lišavajući prirodu samu njezine nepristupačnosti. To se postiže poopćenjem, smanjenjem razmjera geografskih činjenica i njihovih manifestacija, svođenjem na njihovu suštinu lišenu suvišnog, pretvarajući topološko u geometrijsko i materijalno.